Neplaćanje računa za kafu i drugo piće, gužvanje i prikrivanje računa, bahato ponašanje, samo su neki od problema sa kojima se banjalučki konobari susreću, ali to je učestalo kada su pune ljetne bašte pa neki gosti to koriste da popiju piće za džabe.

Potvrdili su ovo Željko Tatić, predsjednik Udruženja ugostitelja RS, i konobari kafića, navodeći da je kultura nekih gostiju na najnižem nivou.

Iz kafića apeluju na poštene goste da novac za račun ne ostavljaju pored ispijenog pića, već da sačekaju konobara, jer se dešavalo da neko naiđe i pokupi novac.

“Prije nekoliko dana gledao sam kako su gosti ustali poslije popijene kafe i ostavili pet maraka pored šolje i otišli. Bila je gužva, međutim primijetio sam čovjeka koji je tu kao slučajno prošao pored stola i stavio tih pet maraka u džep. Dok sam pozvao konobara da mu kažem, taj čovjek, koji je inače izgledao pristojno i nikad ne bih rekao da je lopov, je pobjegao”, ispričao nam je jedan Banjalučanin.

Prema Tatićevim riječima, kada je sezona ljetnih bašta, desi se da gost samo odšeta, ne plativši piće, ostavljajući konobaru da iz svog džepa plati ceh.

Zbog gužve u baštama, konobarima je teško da na vrijeme uprate svakog gosta. Bilo je, kažu, i slučajeva da gosti nemaju dovoljno da plate čitav račun, pa ostave samo dio novca. Obično u tom slučaju konobari ne pozivaju policiju, već plaćaju iz svog džepa.

“Dešava se da su neki gosti za samo jednu popijenu kafu u lokalu spremni da se bahato ponašaju bez trunke poštovanja ugostiteljskih radnika. Konobara rijetko ko pozdravlja, a jedno ‘dobar dan’ bilo bi dovoljno”, rekao je Tatić.

Konobari su dužni da poslije svake ture pića donesu račun, ali kako su nam potvrdili iz više kafića, bude i onih gostiju koji namjerno dio tih računa zgužvaju i bace.

“Organizovano prosjačenje djece takođe je problem za konobare jer oni tako znaju naići i pokupiti novac koji je gost za račun konobaru ostavio na stolu. Takođe imamo problem sa klincima na granici punoljetstva jer ih mi ne smijemo legitimisati, a ne smijemo im ni točiti alkohol, pivo koje traže”, rekli su nam u kafiću “Dionis”.

U kafiću “Vienna” kažu da se ponekad desi da gosti kažu da ne znaju cijene pa ostanu dužni pokoju marku, a problem su i prosjaci koji nailaze i ometaju goste.

“U ljetnoj sezoni kada su otvorene bašte i kada su gužve, dešava se ponekad da gost ode a ne plati račun ili da ostavi na stolu nedovoljno novca za ceh”, potvrdili su u kafe-poslastičarnici “Manja”.

The post Banjaluka: Mušterije bježe iz kafića prije nego što plate račun appeared first on ATV.

Zbog krize koja već nekoliko godina pritišće kućne budžete, građani Banjaluke sve češće biraju Neum kao destinaciju za odmor.

Frizerka Tijana M. kaže da je za srednju klasu, kojoj i sama pripada, jedino prihvatljivo ljetovanje u Nemu. Apartman u blizini mora se može iznajmiti za 60 KM, a cijene hrane su približno jednake onima u Banjaluci.

– Mogu se izbjeći i troškovi izdavanja pasoša, ako se odabere put kroz BiH, što je za četveročlanu porodicu ušteda od oko 200 KM. Nekoliko zadnjih godina odmaramo se u Neumu, jer sa platom frizerke jedino to mogu da priuštim svojoj porodici. Odmor ne bude luksuzan, ali se lijepo provedemo – kaže Tijana i dodaje da im treba najviše 800 KM za pet dana ljetovanja.

Monika Vuković kaže da u Crnoj Gori ljetuje već pet godina i da je ove godine smještaj skuplji nego ikada. Apartmani za 40-ak evra mogu se naći samo dalje od plaže i u manjim mjestima, gdje za mlade ljude i nema nekih posebnih sadržaja.

– Nekada smo drugarice i ja krevet plaćale šest ili sedam evra, sada ga nema ispod deset evra, a nisam primjetila da je smještaj nešto bolji – rekla je Monika.

I u turističkim agencijama stara slika – turisti se najčešće raspituju o plaćanju ljetovanja na rate. Kažu da je ove godine smještaj u Crnoj Gori i Hrvatskoj nešto skuplji, a na popularnim desetinacijama su prilične gužve i teško je naći slobodno mjesto.

– Od najpovoljnijih aranžmana imamo deset polupansiona u renoviranom hotelu u Herceg Novom za 600 KM, te sedam polupansiona u Baškoj Vodi za 364 KM, i to je rasprodato skoro do polovine avgusta – rekla je Dragana Račić iz jedne od banjalučkih agencija.

Imućniji Banjalučani koji su imali tu privilegiju da uštede novac za ljetovanje ili da se zaduže kako bi ga sebi priuštili – aranžmane rezervišu već od marta. Posredstvom sajta „Ludi popust“ u predsezoni je prodato dvadesetak desetodnevnih boravaka u Tasosu i Olimpik biču u Grčkoj za svega 150 KM. Kažu da je to bila najjeftinija ponuda koju su ikada imali.

Sada 10 dana u Grčkoj za jednu osobu košta oko 450 KM, bez troškova puta.

Stisli se i bogati

Gordana Blagojević iz jedne od turističkih agencija kaže da se Banjalučani s vremena na vrijeme interesuju i za egzotične destinacije kao što su Zanzibar, Dubaji, Tajland, Bali, ali da rijetko putuju, i to samo veoma imućni.

Najjeftiniji aranžman u Dubajiu košta 600 evra po osobi, a za ostale destinacije potrebno je izdvojiti najmanje 1.500 evra.

The post Besparica: Banjalučani sve češće ljetuju u Neumu appeared first on ATV.

Gradska uprava Banjaluka organizovala je prijem za “zlatne” Banjalučanke, a umjetnike je dočekala zamjenik gradonačelnika Banjaluke Jasna Brkić.

Ovaj ženski kamerni hor stigao je juče iz Sočija u Banjaluku, gdje su osvojili zlatnu medalju na Svjetskoj horskoj olimpijadi.

Kuriozitet tokom povratka je kofer sa osvojenim zlatnim medaljama koji je izgubljen tokom transporta, ali organizator putovanja je obećao da će sve biti riješeno. Uz kofer sa medaljama nestalo je i nekoliko ličnih prtljaga članica hora.

The post Banjalučanke u putu izgubile kofer sa osvojenim medaljama FOTO appeared first on ATV.

U selu Jakupovci u blizini Banjaluke Nikola Galić pokreće malu zanatsku pivaru “Gorštak”, a dio novčanih sredstava prikuplja putem kampanje javnog finansiranja na web platformi Indiegogo.

Ovaj profesor engleskog jezika i književnosti, nakon godine i po iskustva sa pravljenjem kućnog piva, odlučio je da svoj hobi pretvori u biznis i na taj način ostvari želju da dobro pivo podijeli sa svima i doprinese popularizaciji “zanatskog” piva.

Galić ima 29 godina i gitarista je benda Neuro iz Banjaluke, pobjednika Demofesta 2012. godine. Za MONDO kaže da se za proizvodnju piva u kućnoj varijanti zainteresovao nakon što je prije dvije godine odgledao jedan TV prilog o zanatskom pivu i tome kako ga napraviti u sopstvenoj kuhinji.

“Poslije toga sam krenuo sa sa nabavljanjem literature i čitanjem raznih internet foruma, prije svega volimpivo.ba. Mnogo mi je značila moja profesorska diploma i poznavanje engleskog, jer je većina ili skoro sva literatura potrebna za ovaj hobi na engleskom. Onda su uslijedila i prva kuvanja piva i totalno sam se zaljubio u ovo.

Do sad sam mnogo toga naučio, pogotovo iz posjeta pivarama kao što su Zmajska, Medvedgrad, Kabinet i Crow”, priča nam Galić.

On kaže da u Banjaluci postoji mala, ali rastuća zajednica kućnih pivara.

“Nas 15-ak redovno organizujemo druženja, na koja donosimo svoja piva, probavamo, dijelimo savjete jedni drugima, dogovaramo se oko nabavke sirovina i slično.

Družimo se i sa kolegama iz ostatka RS i BiH, ali i Srbije i Hrvatske. Lijepo je kad upoznaš i povežeš se sa nekim ljudima iz drugih sredina koje na drugi način vjerovatno nikad ne bi upoznali. Ovaj hobi stvarno spaja i povezuje ljude i to je ono što mi se posebno sviđa i ponosan sam što sam dio te zajednice”, kaže ovaj mladi profesor, roker i pivar.

Nova pivara imaće oko 100 metara kvadratnih površine, mjesečni kapacitet od 1.500 litara piva i, za početak, jednog radnika, tj. njega samog.

“Ono što većina postojećih zanatskih pivara nema, a što će moja pivara imati od početka jeste mala laboratorija za razmnožavanje, ispitivanje i skladištenje kvasca. Uskoro ću nabaviti mikroskop i neku osnovnu laboratorijsku opremu, opet zahvaljujući stranoj literaturi gdje je to sve fino objašnjeno. Konkretno, knjiga ‘Yeast’ (White & Zainasheff, Brewers Publications, 2010).

Dakle, ja ću biti taj koji će kuvati, flaširati, etiketirati i dobavljati pivo kupcima. Svaka flaša koju kupite će prije toga proći kroz moje ruke, to je prava manufaktura. Ljudi obično nemaju predstavu koliko tu ima fizičkog rada kada su dani kuvanja u pitanju posebno, ali to uopšte ne doživljavam kao opterećenje, već uživam u svakom koraku proizvodnje. Kuvaće se pet-šest tura mjesečno. Ideja mi je da vremenom to sve povećam, što će zahtijevati i dodatnu radnu snagu, ali o tom po tom”, priča Galić.

Sirovine će, kaže, nabavljati iz uvoza, posredstvom domaćih dobavljača, a u pitanju su njemački, austrijski i belgijski sladovi, američki, britanski, njemački, slovenački i češki hmeljevi i kvasci takođe strane proizvodnje.

“Inače, 90 odsto opreme za kućno pivarenje se može nabaviti ili napraviti ovdje, a ostatak se može naručiti preko interneta ili kupiti u specijalizovanim prodavnicama u Zagrebu, Beogradu, Zemunu i Slavonskom Brodu.

Što se tiče imena Gorštak, to mi je došlo nekako odmah čim sam počeo da razmišljam o imenu. Kako su moji sa tatine strane potekli iz Pervana, obronaka Manjače, tj. gorštačkih iliti vr’ovačkih krajeva, a i generalno smo svi mi ovde manje-više gorštaci u poređenju sa ljudima sa Zapada, tako mi je došla inspiracija. Osim toga, volim prirodu i boravak u prirodi pa i to ima neke veze. Moćno zvuči i pamtljivo je”, kaže Galić.

Poenta kampanje koju je pokrenuo na sajtu Indiegogo je da pokuša da prikupi jedan dio novca potrebnog za pokretanje pivare.

“Konkretno 9.000 USD, što je oko trećine onoga što planiram da uložim. Putem kampanje do sad sam sakupio nešto preko 200 USD. Kampanja će trajati još mjesec dana i bio bih zahvalan svima koji žele da piju kvalitetno domaće zanatsko pivo da mi pomognu da im to priuštim. Možete uplatiti donaciju putem ovog sajta (PayPal ili kreditna kartica) ili podijeliti informaciju dalje drugim ljudima. Ja ću svakako istrajati u svojoj ideji i početak rada pivare se može očekivati krajem 2016. godine. Za sve detalje zainteresovani mogu da prate moju FB stranicu”, kaže Galić.

Ukućnim uslovima Nikola pravi male količine svoga piva, oko 20 litara po turi, za sebe i za prijatelje. Kaže da ne stiže da doturi pivo do svih zainteresovanih za probavanje, ali se trudi da ispoštujem što je moguće više ljudi.

“Odlična prilika za degustaciju i ‘Gorštaka’ i piva ostalih pivara iz BiH i regije, ali i većih zanatskih pivara, biće u Mostaru 30. jula na drugom po redu Craft Beer Festu. Nisam zainteresovan za investitore, mada sam već imao nekoliko ponuda, jer želim da ovo bude nešto što je samo moje, želim da upravljam svim procesima sam i da odgovaram samo sebi”, kaže Galić.

“Vidi se da javnost vapi za nekim pozitivnim primjerima i da im je više preko glave i sivila, crne hronike, prazne priče političara, onih odvratnih rijalitija i starleta… Ima još mladih ljudi koji su odlučili da se bore i pokrenu nešto, a ne da žive dan za dan na teretu roditelja i baka i djedova. Oni zaslužuju daleko više medijskog prostora od gorepomenutih…”

Mi se, naravno, slažemo sa Nikolom, želimo mu puno uspjeha i jedva čekamo da konačno probamo njegovog “Vr’ovca”, pardon – “Gorštaka”…

The post Banjalučanin proizvodi “Gorštak” – pivo vr’ovačkih korijena appeared first on ATV.

Kompanija Delta holding najavila je danas da će početkom sljedeće godine početi izgradnju tržnog centra u Banjaluci u koji će biti uloženo 60 miliona evra i otvoreno 2.500 radnih mjesta.

Kako se navodi u saopštenju kompanije u vlasništvu Miroslava Miškovića, to biti najveća investicija u Republici Srpskoj i uposliće gradjevinsku industriju u toj zemlji. Budući centar nalaziće se u Bulevaru srpske vojske, u blizini Kampusa Univerziteta u Banjaluci.

“Banjaluka će dobiti moderan objekat koji će na bruto površini od 60.000 kvadratnih metara ponuditi posjetiocima najpoznatije svjetske brendove, zabavne sadržaje za cijelu porodicu, restorane, kafiće”, saopštio je Delta holding.

U toj kompaniji navode da se izgradnja hotela InterContinental u Ljubljani sa pet zvjezdica, u koji će biti uloženo 40 miliona evra, odvija po planu i da je tokom prvih šest mjeseci 2016. izgrađeno 45 odsto konstrukcije. Otvaranje je planirano u prvoj polovini 2017. godine.

The post Mišković gradi ogromni tržni centar u Banjaluci, ulaže 60 miliona evra appeared first on ATV.

Zlatne “Banjalučanke” su se vratile kući. Iako godinama vrijedno rade i sa lakoćom osvajaju nagrade širom svijeta, još kažu ne mogu da povjeruju u trijumf u Sočiju.

Kako i priliči Olimpijadi, konkurencija je bila oštra i nemilosrdna, čak 400 kamernih horova iz 73 zemlje borilo se za zlato. Put do vrha je težak, ali je još teže tu opstati, priča Jelena koja ima najduži, 16-godišnji staž u “Banjalučankama”.

“Zlatna medalja je uspjeh sam po sebi, međutim odbraniti zlatnu medalju u jednoj konkurenciji koja je zaista vanserijska to malo ko može i zaista smo ponosni na sebe i na Mladena što nas je doveo na ovakav jedan nivo”, rekla je Jelena Dobrota, članica hora “Banjalučanke”.

Ipak, zlato kući nisu donijele. Negdje kod Beograda kofer pun zlatnih medalja i nekoliko ličnih prtljaga članica hora nestalo je bez traga. Organizatori putovanja obećali su da će taj problem uskoro riješiti. Ako je za utjehu, kod kuće ih je dočekao srdačan prijem i pokloni – košulje sa zmijanjskim vezom.

“Mladen i sve djevojke članice ‘Banjalučanki’ će dobiti ove košulje vezene plavim vezom, znate da je to nematerijalna baština i evo na najbolji mogući način one će pronositi slavu naše Banjaluke”, izjavila je Jasna Brkić, zamjenik gradonačelnika Banjaluke.

Najviše muke “Banjalučankama”, šali se Mladen Matović, dirigent hora, zadale su svjetske sile Kina i Rusija koje su imale najviše učesnika. Međutim, čim su djevojke sa Vrbasa zapjevale “Ajde Jano” publika se digla na noge, a strogi sedmočlani žiri je bio oduševljen. Još jedno zlato sjajan je uvod u početak obilježavanja jubileja, četiri decenije postojanja hora dogodine.

“Pogotovo u ovih posljednjih 10 godina kada smo proslavili 30 godina desile su se najdivnije i najveće stvari kada je u pitanju naš hor, tako da ćemo napraviti jedan veliki koncert na Kastelu, planiramo da uradimo film o 40 godina rada hora i evropsko takmičenje u Portugalu”, kazao je Mladen Matović, kompozitor i dirigent hora “Banjalučanke”.

U međuvremenu “Banjalučanke” idu na zasluženi odmor, a od jeseni ih čekaju nova prestižna takmičenja.

The post Svečani prijem za zlatne “Banjalučanke” appeared first on ATV.

U Banjaluci je juče obavljeno 18 poroda i rođeno je 18 beba od toga 6 djevojčica i 12 dječaka. To je i rekordan broj rođenih beba u ovoj godini.

Rekord kada je u pitanju broj beba rođenih za 24 časa u 2015. godini oboren je, 4. avgusta, kada je svjetlost dana ugledalo 20 novorođenčadi.

Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKC RS potvrdili su da je toga dana rođeno 13 djevojčica i sedam dječaka.

Iako nije u pitanju apsolutni rekord u broju rođene djece u jednom danu, ipak predstavlja rijetkost jer se u prosjeku rodi deset beba dnevno. Sličan slučaj zabilježen je u julu 2014. godine kada je u jednom danu rođena 21 beba.

The post Invazija beba: Rekord godine u banjalučkom porodilištu appeared first on ATV.

Banjalučanin Mirko Majkić, koji je 19. juna krenuo pješke na humanitarno hodočašće do Manastira Ostrog u Crnoj Gori, s ciljem promovisanja humanitarnog broja 1432 za pomoć Milani Gajić, koja boluje od Laforine bolesti, nakon 20 dana stigao je na odredište.

“Nakon 20 dana hodočašća kroz Republiku Srpsku i Crnu Goru stigao sam pod sveti Ostrog, poklonio se Svetom Vasiliju Ostroškom i pomolio za svu djecu koja, nažalost, boluju od Laforine bolesti”, kaže Majkić za Srnu,

Pod Ostrogom su ga dočekali otac Zosima, otac Sergije i drugi monasi.

Majkića je dočekala i Jasna Laković iz Podgorice, čiji sin boluje od Laforine bolesti, a, nažalost, jednog sina je i izgubila.

Nakon Ostroga Majkić se uputio autobusom ka Kosovu i Metohiji, gdje planira da boravi nekoliko dana.

Tokom putovanja prvi prijem upriličio mu je načelnik opštine Derventa Milorad Simić, koji je akciju podržao novčano – Majkiću je predat novac za troškove hrane i smještaja, a na račun porodice Gajić uplaćeno je 1.000 KM.

Nakon Dervente, i u drugim lokalnim sredinama upriličeni su prijemi za Majkića – načelnik Modriče Mladen Krekić, gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić, zamjenik načelnika Zvornika Bojan Ivanović, zatim sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkve.

Veliku podršku da istraje pružili su mu stanovnici mjesta kroz koja je prošao, a Majkić posebno ističe humanost ljudi koji okrenu humanitarni broj 1432 i pomognu porodicu Gajić.

Mirko Majkić prošao je kroz Zvornik, Miliće, Vlasenicu, Han Pjesak, Sokolac, Rogaticu, Foču, zatim Plužine u Crnoj Gori, Nikšić i Ostrog.

Ispred Hrama Svetog Vasilija u Nikšiću pridružili su mu se Siniša Jakšić, Miro Čanović i Goran Milošević, koji su stigli sa Kosova i Metohije, da podrže prijatelja, navodi Majkić u opisu hodočašća do Ostroga.

Bilo je kiše, veoma visokih temperatura, umora i velike želje da se istraje u namjeri.

“Put, i više nego težak i opasan zbog dosta tunela i jakog vjetra kraj Pivskog jezera.

Prelijepo je za gledati, ali težak i opasan put. Tuneli jako tamni i dugački. A, imao sam osjećaj da će me vjetar odnijeti u jezero”, napisao je nakon dolaska u opštinu Plužine – Crna Gora.

Tokom cijelog puta, sa mjesta gdje je imao odmor i mobilnu mrežu, bio je u kontaktu sa rodbinom, prijateljima i svim poštovaocima humane akcije u koju se upustio.

Riječi podrške i ohrabrenja nije manjkalo. Za uspomenu i dugo sjećanje napravio je mnoštvo fotografija koje svjedoče o lijepim krajevima, spomenicima, hramovima, ljudima i svemu drugom na šta je tokom puta naišao.

Ovo je njegovo treće hodočašće. Prvo je bilo 2012. godine kada je išao ka Ostrogu sa ciljem duhovnog uzdizanja, a 2013. godine na Vidovdan je prepješačio više od 800 kilometara do Kosova i Metohije radi podrške srpskom narodu.

The post Banajlučanin u humanoj misiji: Pješačio 20 dana do manastira Ostrog appeared first on ATV.

 Nikola Vranjković iz Banjaluke, na originalan način zaprosio je svoju djevojku Kristinu Topić.

Evo šta o Kristini i njihovoj vjeridbi je rekao Nikola.

”Kada sam je prvi put vidio, rekao sam, ‘eno moje poezije kako prelazi ulicu’. Ti mi stihovi Matije Bećkovića uvijek padaju na pamet kada me neko zamoli da pričam o Kristini i o sebi. Valjda jer sam još bio aktivan, vječiti student srpskog jezika i književnosti kada smo se nas dvoje upoznali.

Baš u tom nekom periodu kada sam se upoznavao sa Matijinim pjesmama, upoznao sam i nju. Slučajnost!? Ne bih rekao. Život me odvukao na potpuno drugu stranu, ali eto, izgleda da je ostalo još malo ljubavi prema dobroj poeziji i potreba da ponekada izgovorim koji stih. Sreća pa sada imam pravu osobu za to. Na početku poznanstva, ona valjda nije sebi dala priznati da ne moze da mi odoli (hah, potpuno razumnjivo), a ja, inače glasan i pričljiv mladić, kada bi ona bila tu, sa posebnim elanom sam dubio na glavi, derao se ko nenormalan i sve radio ne bi li uhvatio neki njen pogled, pa makar i onaj slučajni (od nečeg se mora početi).

Pa da. Sjećam se da sam se šalio na račun naše razlike u visini (ona je malo viša). Govorio sam joj da sam uvijek želio nekoga koga ću u isto vrijeme moći da volim dok mi mijenja sijalice po kući. Smijala se, a ona kad se smije, ja i sit i zadovoljan čovjek.

Kristina je jednom popila jednu času vina više nego što je trebala, mada, ja i dalje tvrdim da je to najpametnije što je mogla da uradi u svom životu. Ne pamtim da sam je poslije toga ikada vidio uopšte u pripitom stanju. Tada mi je poslala poruku, bilo je tu svega i svačega, ali i ona mala slamka zaljubljenosti za koju sam se ja uhvatio ko izbjeglica za jučerasnji hljeb. Poslije toga dogovor za kafu (čitaj pivo) u banjalučkom Kset pabu, dva sata neke priče koje se sad baš i ne mogu sjetiti, ali se sjećam trenutka, momenta, njenog pogleda, i mog pitanja: ‘Mogu li da te poljubim?’ Odgovorila je da ne zna, sa osmijehom dopuštenja na licu. Rekao sam: ‘Znam ja!’ Poklonila mi je prvi poljubac, najljepši poklon na svijetu i ja sad jednostavno moram da joj se odužim i da je činim srećnom. Nadam se da ce vječnost biti dovoljna.

U vezi smo nekih godinu i šest mjeseci, ona bi to trebala bolje znati, ja malo češće kupim ružu, pa sam na sigurnom ako ponekad i pogriješim. Postali smo najbolji prijatelji, zavoljeli se. Neki čudan osjećaj kada imaš nekoga, sa njim mali svijet, i priželjkuješ pusto ostrvo jer ste vas dvoje dovoljni. Pomalo neopisivo, ali valjda ljubav ni ne bi bila takva kakva jeste, nedefinisana, čarobna i prijeko potrebna kada bi se mogla objasniti.

Mislim da se ne lažemo, zakuvamo i nas dvoje, samo tako, ali se vodimo jednom parolom i zaista pomaže: ‘Nikada ne leći u krevet, okrenuti glavu i ne reći laku noć i volim te, nikada!’ Žene ne treba pokušavati razumjeti, treba ih samo voljeti.

Prosidba, hm, to ću da skratim jer ćete vidjeti video. To sam odavno imao u planu, čekao sam posao, čekao sam prvu platu. To su već neki principi, nisam se raspitivao da li sam u pravu, ili ne. Pare su legle u petak, u subotu sam ustao i krenuo po prsten. Imao sam malu pomoć Kristinine sestre i kupio ga. Onako, po svom ukusu.

Taj dan ANIP ‘Veselin Masleša’ je organizovao koncert srpskog folklora na Kastelu, gdje sam i sam nastupao. Pričajući sa svojim kudašima, došli smo na ovu ideju. Nisam odmah pristao, ali kako je vrijeme odmicalo, zvučalo je sve primamljivije. A onda sam samo donio odluku, uradiću to, nema tu šta više da se čeka. Koncert je trajao do nekih 12 sati u ponoć, kasnije smo svi imali žurku u Sokolskom domu. Oko četiri ujutro otišli smo u odaje Masleše da se obučemo u nošnje i uz harmonike i Božiju pomoć krenuli da dočekamo Kristinu koja se vraćala iz Igala da je učinimo mojom vjerenicom. Neko trijezan je to sve snimio. I neka je, ‘fala mu! Ostalo je istorija! Na poslijetku, bez nje, bez drugara, bez mojih kudaša, bez podrške roditelja, sestre, nista ovo ne bi bilo ostvareno. I ja sam na svemu tome beskrajno zahvalan!”

U potpisu, Nikola Vranjković, najsrećniji gad na svijetu

Kristina je rekla DA

,, U vezi smo godinu i šest mjeseci, najljepše provedenih u mom životu. U njemu imam sve što sam ikad poželjela. I prijatelja i momka. Iz mene je izvukao sve najbolje. S njim sam bolji čovjek. To svi vide oko mene , a i ja sama osjećam.

S vremenom smo planirali da se vjenčamo. Bilo je pitanje vremena, a kada bi me pitali kad se seliš, ja bi rekla: ‘Niđe ja ne idem, a da me niko ništa nije pitao’.

Inače, otišla sam na more, sa njegovom sestrom i pri povratku negdje 15- ak min prije nego što ćemo stići do autobuske stanice, sestra onako suptilno meni kao, a da se malo našminkaš za svog Nikolu? Reko neću :). Prolazimo mi kraj stare autobuske, a na stanici grupa njih u nošnji. Pomislila sam da su gostujuci KUD pa se ponapijali i kontaju njihov bus, a Branka ustaje i vozaču govori da stane .

Stali smo pred galeriju, a ja njoj :,, Ma šta ti je , nije Nikola tu, kući je spava, jer mu naravno vjerujem” .

Kaže ona da izađem. A ja zapela neću pa neću. I pristanem ja da izađem da mi ,,siđe” s glave.

Ja niz stepenice. Moj Mladen (brat)! Oduzele mi se noge, ali vidim smije se, rekoh sebi sve je ok luđakinjo. On me uhvati pod ruku i prema tim istim ”gostujućim luđacima” na čelu sa mojiiim Nikolom koji spava kući (smijeh).

Tada mi je već sve bilo jasno. Toliko sam bila izgubljena da su izvlačili riječi iz mene. A koja ne bi?!

Znala sam da je lud, ali ovoliko, ne! Gledam one ljude sve što su nas čekali da dođemo. Cijelu noć su ostali budni!? A sve zbog Nikole jer je Nikola najbolji sin, momak, drug, brat, a znam da će biti najbolji muž, otac i zato sam rekla DA.”

Kristina Topić

Izvor: bbportal.info

The post Nikola i Kristina o svojoj neobičnoj prosidbi u centru Banjaluke VIDEO appeared first on ATV.

Sedamnaestogodišnjem A.G. iz Banjaluke hitno potrebna krv.

Mole se svi građani sa 0 Rh negativnom krvnom grupom, ukoliko su u mogućnosti da doniraju krv.

Kako javljaju iz Zavoda za transfuziologiju RS, zaliha krvi nema dovoljno, a stanje pacijenta je promjenjivo.

Zalihe za 0 Rh krvnu grupu su često neophodne, ali ih ima nedovoljno, jer je ova krvna grupa veoma rijetka. Osobe koje su u mogućnosti da pomognu dodatne informacije mogu dobiti na tel. 066/617-713 . Kontakt osoba je Goran Zec.

The post Hitno potrebna krv sedamnaestogodišnjem Banjalučaninu! appeared first on ATV.

U naredne dvije godine, Banjaluka će dobiti čak tri velika tržna centra. Domaće kompanije “Tropik” i “Ideal” prve su otvorile gradilište – dugo očekivani “City Mall” trebalo bi da otvori vrata kupcima krajem 2018. godine.

Radovi na izgradnji City Mall-a uveliko su počeli. Objekat će se prostirati na 55 hiljada m3 i imaće četiri nivoa. Zapošljavaće više od 500 radnika.

Ni livada preko puta Euroherca neće još dugo ostati prazna. U trku za tržište Srpske, sasvim neočekivano, uključio se i “Delta Holding” iz Srbije.

Nepunih sedam dana od početka radova na City Mallu, oglasio se i Miroslav Mišković. Delta City, investicija vrijedna 60 miliona evra, gradiće se od sljedeće godine na Banjalučkom polju.

I tuzlanski“Bingo” ugledaće se na konkurenciju. Poslije dobijenog spora sa gradom Banjaluka za zemljište kod Poljoprivredne škole, došli su na ideju da naprave centar od 14 hiljada kvadrata.

Ekonomisti kažu da su investicije i nova radna mjesta itekako potrebni Banjaluci. Iako nisu sigurni da će svi šoping molovi dobro poslovati, konkurencija je, kažu, uvijek dobro došla.

“Direktno imamo da zaposlimo našu građevinsku operativu, imamo da indirektrno uvežemo snabdjevače svim elementima tih objekata, imamo ona poreska davanja koja će da proiziđu iz te aktivnosti”, kaže Aleksandar Ljuboja, udruženje ekonomista SWOT.

Iako će u banjalučku privredu biti uložene stotine miliona, a više od tri hiljade građana dobiti posao, gradski oci nisu željeli da pričaju o najavljenim investicijama. Banjalučani ih, zato, rado komentarišu.

Domaći i strani brendovi, kafići, restorani, bioskopi i igraonice – šoping molovi će, tvrde vlasnici, građanima ponuditi sve što im treba. Samo jedno pitanje, kažu Banjalučani, visi u vazduhu – da li će u nove šoping centre imati ko da ide, s obzirom na to da su i ovi postojeći, često pusti.

The post ATV istražuje: Šta Banjaluci donose tri velika tržna centra appeared first on ATV.

Za primamljivo odborničko mjesto u skupštini grada Banja Luka, iz reda manjina, najbrojniji su Banjalučani koji se izjašnjavaju kao Crnogorci.

Prvi među viđenijim đetićima je biviši socijalista i bivši direktor osiguravajućeg društva Saša Čudić. U izbornu trku kreće kao nezavisni kandidat.

“Izbori su prilika da se međusobno upoznamo, prije svega ukrštajući i iznoseći naš određeni program i vizije. Naravno očekujem pobjedu na ovim izborima bez obzir ana sve kandidate”, kaže Saša Čudić.

Odbornik Slobodan Lukić, ovaj put kao Crnogorac, već je branio boje nacionalnih manjina. Danas nije bio dostupan za komentar.

Predsjednik mjesne zajednice Priječani, Nebojša Tojagić, još je jedan nezavisni Crnogorac. Upravo danas se pakovao za put u Crnu Goru, pa nije imao vremena za priču.

U bitku Crnogoraca će se umiješati i Dragan Šajić, koji je na izborima učestvovao i 2012. godine i dobio 85 glasova. Na mandat računa i SDS-ov Crnogorac Saša Radojičić, koji je na prošlim izborima bio „manjinski“ kandidat socijalista. Poznato prezime moglo bi mu biti od pomoći, ali kaže, glasači će presuditi. Ima svoju teoriju o gužvi u taboru Crnogoraca.

“Pretpostavljam da ove godine puno više njih se odlučilo na tu listu sa pretpostavkom da će odborničko mjesto dobiti sa manjim brojem glasova, jer to su zaista sve lični glasovi”, rekao je Saša Radojičić.

Za fotelju u gradskoj skupštini koja donosi platu od 780 maraka, obornicima na standardnim listama treba i po nekoliko hiljada glasova, a manjinskim i do deset puta manje. Ove godine 28 stranaka ima kandidate koji pripadaju nacionalnim manjinama.

The post Među manjinama, na odborničkim listama najviše Crnogoraca appeared first on ATV.

Nedostatak novca, te brojne molbe na koje do sada nije dobijala odgovor, poslate na adrese domaćih i inostranih kompanija, nisu obeshrabrile Banjalučanku Maju Diljkan da se izbori za svoju volontersku kartu u Rio de Žaneiru. Kada je 2014. godine poslala svoju prijavu za volontiranje na Olimpiskim igrama, nije ni razmišljala da će dvije godine kasnije pakovati kofere.

Španski, engleski, portugalski… Za Maju jezičke barijere ne postoje. Španski je počela da uči iz hobija, a portugalski, jer joj je Olimpijada obezbjedila pohađanje kursa. Jedna od njenih uloga u Riu biće prevođenje sa portugaskog na engleski jezik i obratno.

“Biću volonter u medicinskom servisu, gdje ću prevoditi sa portugalskog na engleski i obrnuto, tu ću raditi četiri sata, a poslije toga u Kopakabani u organizacionom odboru. Portulgaski jeste sličan španskom, ali izgovor je potpuno drugačiji, to sam počela da učim zbog Olimpijade jer mi je pružen kurs”, počinje svoju priču ova Banjalučanka.

Iako je krajem 2015. godine znala da je primljena za volontiranje na Olimpijskim igrama, do posljednjeg momenta Majin odlazak je bio upitan. Novac za kartu morala je sama prikupiti. Oko 60 molbi je poslala na različite adrese domaćih i inostranih kompanija. Uprkos tome, većinu novca sakupila je uz pomoć svojih prijatelja, koji su je i ohrabrivali da ne odustane od svega.

“Put do Rija je zaista bio dugotrajan vremenski, s obzirom na to da sam već dvije godine u tom procesu. Kako su se bližile mogućnosti i povećavale šanse da odem, tako mi je to sve izgledalo nemoguće, zbog te finansijske strane. Bilo je jako teških momenata, sav taj put je bio sa puno uspona i padova. Kada sam bila odlučila da odustanem, prijatelji su govorili, ‘ajde samo još ovo probaj, ima samo još to i slično. Stvarno sam pokušava sve, od molbi, do pisanja pojekata na kojekakvim platformama”, priča Maja za Moju Hercegovinu.

Ova dvadestpetogodišnja studentkinja farmacije na Univerzitetu u Banjoj Luci, svoje volontersko iskustvo počela je da stiče 2009. godine. U humanitarnim organizacijama “Partner” i Savezu žena oboljelih od karcinoma dojke “Iskra”, činila je prve volonterske korake.

“Zapravo, moje prvo volontersko iskustvo bilo je u humanitarnoj organizaciji ‘Partner’, koja se bavi problematiko osoba sa invaliditetom. Već posle mjesec dana bila sam uključena u neke projekte. Poslije toga učlanila sam se u udruženje IAESTE, udruženje za međunarodnu razmjenu studenata, radi stučne prakse. To je jedno od najljepših studentskih iskustava, tada sam zapravo počela da putujem”, kaže Maja.

Nakon ozbiljnih pokušaja da napusti BiH i odlaska na rad u Švajcarsku, Maja se povratkom kući prijavila za ERASMUS razmjenu studenta, te je 2014. godine dobila stipendiju na Univerzitetu u Granadi. Poslije godinu dana provedenih u Španiji, ova Banjalučanka odlazi na dvomjesečnu stručnu praksu u Argentinu.

Po povratku kući bila sam jako motivisana, iako su mnogi govorili da će mi to brzo nestati. Voljela bih da završim fakultet, da bih mogla da ostvarujem svoje uspjehe negdje tamo u svijetu, volim svoj grad, ali isto tako želim da obezbjedim sebi bolji život”, priča Maja, te dodaje da neće da se integriše ovdje, jer bi to značilo ostanak u BiH, a ona to ne želi.

Ples je još jedna ljubav ove mlade Banjalučanke, a njime se počela baviti od sedme godine i od tada ne prestaje da igra.

Kao zahvalnost svim ljudima koji su je podržali i pomogli da ode na Olimpijadu, tokom boravka u Riju Maja će pisati blog.

“Moram reći da sam naišla na slab odziv institucija u svom gradu i državi. Mislim da u BiH ima možda svega pet ljudi koji će, u svojstvu volontera, ići u Rio. Svjesna sam ja i situacije kod nas, ali mislim da je to moglo da bude i drugačije. Želim da se zahvalim Sindikatu obrazovanja, nauke i kulture RS, predsjedniku Draganu Gnjatiću koji je dao doprinos i podršku mom odlasku, odjeljenju za drustvene djelatnosti grada Banjaluka, te Đorđu Milanoviću i njegovoj kćerki Teodori, koji su ispred udruženja Srba u dijaspori u Vićenci, sakupili jedna dio novca za kartu, te odjeljenju za drustvene djelatnosti Grada Banjaluka”, ističe Maja.

Za kraj priče, Maja dodaje da je poslala i prijavu za volontiranje na Paraolimpijadi i da se nada da će joj biti odobreno učešće, te da će Rio biti samo početak jedne nove priče.

The post Mlada Banjalučanka ide na Olimpijadu da volontira appeared first on ATV.

Odjeljenje komunalne policije intenziviralo je kontrolu uređenosti privatnih dvorišta. Prema podacima Odjeljenja, od 1. juna do danas, komunalna policija obavila je ukupno 76 komunalno-inspekcijskih nadzora.

Inače, ove kontrole su intenzivnije tokom proljetnih i ljetnjih mjeseci, odnosno u periodu vegetacije biljaka.

U ovom periodu, povećan je i broj poziva građana, koji se žale da u njihovom susjedstvu postoje zapuštena dvorišta. Poseban problem predstavljaju dvorišta bez vlasnika ili korisnika i dvorišta, čiji vlasnici ili korisnici trenutno nisu dostupni.

Vlasnici neurednih dvorišta se ne kažnjavaju odmah, već je praksa da se vlasnik upozori na prekršaj i da mu se nalože mjere uređenja dvorišta. Ukoliko se naknadnom kontrolom utvrdi da vlasnik nije postupio po naloženim mjerama, izdaje se prekršajni nalog. Kazna za navedeni prekršaj, za fizičko lice, iznosi 100 KM.

Uklanjanje ambrozije sa javnih površina:
Akcija košenja ambrozije sa javnih površina, koja je trebalo da počne , 15. jula – odgođena je zbog lošeg vremena za ponedjeljak, 18. jul. Inače, Grad Banja Luka svake godine organizovano uklanja ambroziju sa javnih površina u gradu.  Akcija počinje u julu, prije početka cvjetanja ove biljke. Košenjem se uklanja ovaj korov koji utiče na pojavu alergija kod velikog broja ljudi. I sugrađani mogu uništiti ambroziju u svom okruženju, ili pozvati Komunalnu policiju- ukoliko primjete pojavu ambrozije na javnim površinama i privatnim dvorištima na urabanom području (tel: 051/306-464 ), i Odjeljenje za inspekcijske poslove – ukoliko je riječ o prisustvu ambrozije na poljoprivrednom zemljištu (tel: 051/244-428).

The post Komunalci u kontrolama zapuštenih dvorišta appeared first on ATV.

Tokom jula, avgusta i septembra 2016. godine na teritoriji grada Banja Luka biće provedena anketa o radnoj snazi u Republici Srpskoj, u organizaciji Republičkog zavoda za statistiku RS. Kako su Gradsku upravu obavijestili iz ove ustanove, anketu će provesti anketari, koji će nositi akreditacije ovog Zavoda.

„Anketom će, prema definicijama Međunarodne organizacije rada i Statističke kancelarije Evropske Unije, biti prikupljeni podaci o tržištu rada i karakteristikama radne snage u RS. Prikupljeni podaci o domaćinstvima su povjerljivi i koristiće se isključivo za statističke svrhe, u skladu sa Zakonom o statistici RS“, saopštili su iz Zavoda.

The post Anketari na vratima Banjalučana appeared first on ATV.

Preko vrtića se „kupuju“ glasovi za SP, a radnici koji su bili žrtve Nataše Radulović i dalje su izloženi mobingu.

Tvrde to penzionisani radnici Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje u anonimnom pismu poslanom redakciji „EuroBlica“.

“Nova direktorka Jelena Kurtinović marioneta je penzionerke Mire Galić, svoje pomoćnice za vaspitno-obrazovni rad”, navode oni.

Galićeva i Kurtinovićeva su stranačke drugarice iz Socijalsitičke partije. Galićeva, koja je i aktuelna odbornica, na petom je mjestu odborničke liste SP, a penzioneri tvrde da ona i direktorka „radnicima naređuju da glasaju za nju“.

Mira Galić je u maju 2015. podnijela zahtjev za penziju, nakon čega je uzela otpremninu od oko 5.400 KM, a potom je vraćena na posao, što je izazvalo burne rasprave i u Skupštini grada.

Desetak ljudi koji su penzionisani na isti način sada traže da se i oni na isti način vrate na posao po ugovoru o djelu.

Izvori EuroBlica u Centru tvrde da Galićeva prima oko 2.000 KM mjesečno, plus 100 KM za gorivo, a ima i plaćen telefon.

“U Centru se nagomilalo toliko problema koje bi teško riješili i dugogodišnji stručnjaci, a kamoli Kurtinovićeva, koja je na funkciju došla sa mjesta nastavnice srpskog. Ona je vaspitno-obrazovni rad potpuno prepustila Miri Galić, čije su ideje odavno zastarjele”, tvrdi izvor „EuroBlica“.

Jelena Kurtinović demantuje sve optužbe, ali priznaje da se „oslanja na savjete Mire Galić“, jer je ona „profesionalac u svom poslu“.

“Mira Galić korektno radi ono što joj je povjereno ugovorom, kao i bilo koji drugi pomoćnik, a imamo ih ukupno pet. Ipak, ja sam direktorka, a svi ostali su meni podređeni”, tvrdi Kurtinovićeva.

Dodaje da je Galićevu zatekla na poziciji pomoćnika, te da je sama od republičkog inspektora rada zatražila da ispitaju zakonitost njenog ugovora.

” Nisu utvrdili nepravilnost, jer Galićeva nikada nije preuzela rješenje o penzionisanju niti je primila ijednu penziju. Svi bivši radnici Centra koji misle da imaju neko zakonsko pravo, podržavam ih da ga i traže”, rekla je Kurtinovićeva.

Mira Galić poručuje da su sve optužbe na njen račun dio predizborne kampanje, ali da će u Centru ostati dok ne napuni 65 godina.

“Ostajem, ne zato što sam ja to željela, nego mi nisu dali da odem. Odbijali su moj zahtjev da se penzionišem”, tvrdi Galićeva koja je time samu sebe demantovala, jer je na jednom od skupštinskih zasjedanja rekla da „više ne radi u Centru“.

Mobing

I penzioneri i pojedini radnici žale se na mobing u Centru, tvrdeći da je zbog pritisaka jedna radnica čak pokušala i samoubistvo.

Izmišljena pozicija

I bivša direktorka Nataša Radulović, inače vrlo aktivna u SNSD-u, poslije smjene je ostala u Centru, kako radnici tvrde, na izmišljenom radnom mjestu pomoćnika za kadrovksa pitanja.

U penziju bi trebalo da ode u avgustu, a Kurtinovićeva tvrdi da joj neće biti produžen ugovor.

The post Progovorili bivši radnici: U banjalučkim vrtićima mobing i kupovina glasova! appeared first on ATV.

Banjalučanin Željko Majdandžić sprema se za Jahorina ultra trail (30. i 31. jul) – trku od 125 kilometara koju će posvetiti hrabrim ljudima kojima je potrebna podrška cijelog društva.

Pod njegovim nogama nestajaće staza koja počinje u Višegradu i preko Romanije i Sarajeva vodi do vrha Jahorine. Svaki kilometar tog puta on je odlučio da posveti onima koji zaslužuju da se čuje njihova priča i da zajedno učinimo sve što možemo za njihovo bolje sutra.

“Kao i svaku trku do sada i ovu ću posvetiti tim dobrim ljudima i zato sam odlučio da je ‘prodam’, odnosno svaki kilometar koji pređem ‘vrijedi’ određeni novčani iznos koji neću zadržati nego ću ga pokloniti u vaše i u svoje ime onima kojima takav poklon treba. Sve što ‘zaradim’ podijeliću na tri dijela i tako podržati tri porodice”, priča Željko dodajući da svoj gest ne naziva “humanitarnom akcijom” već “pozivom za podršku”.

Trećinu prihoda namijenio je samohranom ocu iz Banjaluke Darku Vujinoviću koji se bori da obezbijedi novac za izdržavanje ćerkice Sare koja je oboljela od cerebralne paralize.

“Bori se za nju i sebe dostojanstveno  to izuzetno cijenim! Ovim gestom želim da mu iskažem poštovanje, potapšem ga po ramenu i podržim da hrabro nastavi dalje, da Sara dobije bar neku igračku i da joj makar na trenutak izmami osmijeh na lice”, u dahu je ispričao.

Dio novca Željko će pokloniti devetočlanoj porodici Čekić iz sela Donja Kola nadomak Banjaluke jer će time, dodaje, ukazati društvu na “hrabre ljude koji u ovakvim vremenima podižu toliko djece”.

“Nije ih obeshrabrilo stanje u kojem je društvo, za razliku od nas ostalih koji nemamo djecu ili ih imamo jedno ili dvoje, a pravdamo se da za njihovo podizanje nema novca. Žao mi je što ne shvatamo da su materijalna bogatstva prolazna, a duhovna neprolazna, da djece predstavljaju najveće bogatstvo – ona nam poklanjaju sreću i bezuslovnu ljubav koju novcem ne možemo da kupimo”, dodaje Majdandžić.

Preostalu trećinu zarađenog novca on takođe poklanja višečlanoj porodici Savanović – Željku i Suzani, roditeljima koji su se odlučili na deveto i deseto dijete. Suzani su zbog komplikacija poslije porođaja otkazala oba bubrega i primorana je da ide na dijalizu.

“Novac ne poklanjam njima već blizancima koji su rođeni nedavno, uoči ove trke. Novac namijenjen blizancima biće uplaćen na njihovu štednu knjižicu i oročen do njihove osamnaeste godine kada će moći da ga potroše onako kako žele, a ja želim da taj dan posebno slave. Moram da napomenem da treba da budu ponosni na svoje roditelje, a posebno na majku koja se uprkos komplikacijama odlučila za porođaj, herojski, onako kako to samo majke znaju”, kaže Željko dodajući da je kivan na nadležne jer mjesecima nisu u stanju da ovoj dvanaestočlanoj porodici obezbijede priključak na vodovodnu mrežu iako već dugo “obijaju pragove” institucija.

Ovim gestom, smatra on, zajedno ćemo ukazati na nebrigu za povećanje nataliteta, hitnu potrebu za mijenjanje regulative koja se odnosi na dječiji dodatak, kao i na poboljšanje statusa roditelja sa troje i više djece!

Evo kako i mi možemo da pomognemo!

Imena svih “donatora” (ako to budu željeli) kao i iznosi koje su uplatili biće objavljena, kao i konačna suma koja na ovaj način bude zarađena. Eventuani “višak” novca takođe će ravnomjerno biti podijeljen navedenim porodicama, a kako je cilj prikupiti što više novca moguće je nekoliko puta prodati “iste kilometre”. Na primjer, više ljudi se odluči da “kupi” dvadeseti kilometar…

Žiro-račun: UniCredit bank 3383 5022 5747 4786

Na ime: Humanitarna organizacija “Budimo ljudi”

Svrha uplate: Za trku podrške natalitetu

Za dodatne informacije možete kontaktirati Željka Majdandžića na telefon 066/845-845

The post Banjalučanin u humanoj misiji trči za hrabre roditelje i djecu! appeared first on ATV.

Neki od najpoznatijih glumaca u istoriji filma svoje prve glumačke korake napravili su još kao djeca i taj poziv ih je držao sve dok su mogli igrati ispred kamera.

Dvoje mališana, brat i sestra Helena i Sergej Kljajić iz Banjaluke, možda sada ne želi svjetsku glumačku karijeru, ali možda im se ona smiješi. Ono što će zasigurno imati jeste jedinstveno iskustvo glume u filmu “Meso” režisera Saše Hajdukovića.

Dvanaestogodišnji Sergej glumi Davida, sina Nikole – Kolje Pejakovića i Nikoline Jelisavac. Dok je petogodišnja Helena angažovana kao statista. Priliku da zaigra u filmu prvi je dobio Sergej, koji je prošao kasting, a o samom projektu snimanja filma i serije čuli su preko prijatelja njihovih roditelja.

“Snimanja uglavnom nisu naporna, mada nekada znaju da se oduže. U prosjeku traju oko pet ili šest sati. Druženje je super, i svi su dobri prema nama. Meni je to sve zanimljivo”, priča Sergej.

Kaže da mu ni šminkanje, niti sređivanje ne padaju teško, jedino što nekad moraju duže da čekaju da se sve namontira i da samo snimanje može da počne. Za razliku od Sergeja, Helena je dosta stidljivija i ne želi da odgovara na naša pitanja, ali njena mama Jelena priča kako je na snimanju potpuno drugačija, opuštena i sve to prihvata kao igru.

“Helena to sve još ne razumije u tolikoj mjeri. Ona je u čudu kada im se kaže da moraju plesati, a da u pozadini ne ide muzika. Kako sad da pleše bez muzike! Glumci imaju neki tekst koji izgovaraju pa se to ne može uz muziku, već oni to, pretpostavljam, kasnije montiraju”, ispričala je ponosna mama dvoje malih glumaca.

Jelena kroz osmijeh dodaje i da se Helena često pita zašto ne može jesti i nešto što je u tom momentu dio dekoracije na setu.

“Ili ako su statisti okolo pa ne smiju pričati, a treba da otvaraju usta i da izgleda kao da pričaju, teško joj je prihvatiti kako sad to da izvede”, priča Jelena.

Sergej priznaje da mu se mnogo sviđa glumački posao, kao i da bi volio da se nastavi baviti glumom. Dječački iskreno priznaje i da mu se taj poziv dopada, jer tu ne mora ništa pretjerano da se radi. Glumac ustane, odradi to što treba i to je to. Ipak, svjestan je da snimanje filma nije nimalo jednostavan proces i da je za njegovo stvaranje neophodno mnogo fizičkog i kreativnog rada svih angažovanih ljudi. Napominje da mu najviše tokom učenja teksta, ali i na samom snimanju, pomaže Nikola Pejaković, za kojeg je najviše vezan i samom ulogom. Sergej i Helena nemaju zajedničke scene, a prema riječima njihove majke, oboje najviše uživaju kada ona nije sa njima na setu, zbog čega se i trudi da ih što manje “nadgleda”.

“Na snimanju imaju zaista sve što im je neophodno, i hranu i piće, tako da naše prisustvo i nije neophodno. Sergej je nekoliko puta imao noćna snimanja i oni su ga odmah po završetku njegovih scena dovezli kući”, ispričala je majka Jelena, zadovoljna i cjelokupnom organizacijom i odnosom prema mališanima.

Sergej kaže da mu nije porasla popularnost u školi zbog toga što snima film, a on ni ne priča previše o tome. Druži se sa svojim drugarima kao i do sada. Ali, malena Helena se na jednoj od pauza upoznala s Vukom Kostićem, koji u “Mesu” igra jednu od glavnih uloga. Slobodno vrijeme iskoristili su i da se igraju zajedno, a Kostić joj je rekao da ostane tako slatka i simpatična do premijere.

Do završetka filma Sergeju, ali i Heleni, ostaje da snime još nekoliko scena, ali ostaje i ogromno iskustvo i dragi ljudi koje su upoznali, a koje će zasigurno pamtiti cijeli život.

The post Brat i sestra iz Banjaluke zajedno u filmu “Meso” appeared first on ATV.

 Na bankomatu u banjalučkom naselju Nova Varoš osvanulo je “obavještanje” u kojem se stanarima poručuje da ne bacaju kućni otpad u korpu predviđenu za priznanice o podignutom novcu.

Ovu malo nevješto sročenu poruku, po svemu sudeći, ostavio je iznervirani komšija, vjerovatno redovni korisnik bankomata, ili je djelo čistačica iz banke ljutih na “gospodu”.

– Obavještava se gospoda koja baca kućno smeće ovdje kod bankomata da se ovdje kućno smeće ne smeij bacati. Znamo i vidimo ko baca i ako i dalje budete se tako kulturno ponašali za tu vašu kuluru budite sigurni daćemo zvati komunalnu inspeciju – stoji u obavještenju, prenosi EuroBlic.

The post Banjaluka: Poruka za “gospodu” koja koristi korpu kraj bankomata! appeared first on ATV.

Nesvakidašnja situacija zabilježena je danas na banjalučkim ulicama. Na to da pauk vozilo kupi automobile već smo navikli, ali da je zbog nepropisnog parkiranja uklonjen motocikl to, svakako, nije prizor koji često viđamo.

Ali, danas je i to viđeno. Jedini problem je, što vozilo očito nije prilagođeno prevozu motocikla, pa je radnik Parking službe  morao da se vozi zajedno sa njim u prikolici pauka.  Neobična situacija fotografisana je na Banjalučkom polju.

Pogledajte fotografiju!

The post Banjaluka: Pauk “pokupio motocikl i radnika Parking službe” appeared first on ATV.