Banjaluka sa razlogom nosi etiketu grada punog kafića i klubova koji u njoj niču kao gljive poslije kiše. Međutim, činjenica je da smo i svjedoci svakodnevnog zatvaranja lokala.
U svijetu žurbe, smart telefona, užurbane komunikacije, koja se uglavnom odvija na nivou neverbalne, nepovratno se gube iz vida tradicionalni običaji i sve teže se pronalaze vrlo rijetki trenutci istinskog uživanja, te razgovara licem u lice.
Sve češće smo svjedoci komunikacije putem pametnih telefona, čak i onda kada osoba koja nam je sagovornik sjedi preko puta nas. Novine i dalje stižu u kafiće svakog jutra, ali nam se čini da se čitaju mnogo manje nego što je to bilo ranije. Makar u lokalima koji imaju Wi-Fi.
Internet svuda i na svakom mjestu postao je potreba svakog čovjeka, i to ne samo za zabavu i “ubijanje vremena”, nego, dosta često i za obavljanje posla.
Danas uz sjedenje u bašti nekog kafiića, uz kafu, limunadu ili sok, očekujemo da se podrazumijeva besplatan, ali koliko-toliko kvalitetan pristup internetu. Na taj način otvara nam se širok spektar mogućnosti, da se čitaju novine onlajn, koristimo mejl, razmjenjujemo poruke preko četa, koristimo društvene mreže, ali i mnoge druge aplikacije.
Kafa u omiljenom kafiću bez pametnog telefona praćenim surfovanjem po netu, ostavlja gorak ukus u ustima.
Međutim, nekoliko banjalučkih lokala se ipak odlučilo na ovaj vrlo primamljivi izazov, kako za same vlasnike, tako i za goste, kojih ne manjka., pokušavajući da se iščupaju iz teškog bremena, kome smo pritisnuti zahvaljujući razvoju internet komunikacije, a koja za posljedicu ima mnogo manji broj uživo konverzacija. Na području Banjaluke nekolicina kafića su se odlučila na opciju bez interneta. Korak koji je značio i mogućnost često praznih lokala.
A da li je to tako, kaže i vlasnik kafića “Rene” Milinović Danijel:”Od maja do septembra, kada krene lijepo vrijeme, nema mnogo gostiju, a inače, kafić je uvijek pun. Ovdje ljudi vole da dolaze jer je domaćinska atmosfera”, ističe Deni i dodaje da je dolazak gostiju tradicionalno praćen pitanjem – Može šifra?”.
“Bili su neki ljudi iz inostranstva, nisu mogli da vjeruju da ovako nešto postoji. Naravno da su odmah pitali za šifru. Uputili su nam iskrene čestitke”, kaže zaposlena radnica.
U RS, jedina privredna grana koja radi jeste turizam i ugostiteljstvo, pa sve češće možemo da čujemo rečenicu: “Ajde da otvorimo neku kafanu, da zaradimo koju marku”.
U “biznisu” bez interneta, kafić “Rene” u stopu prati i “Tri paprike”, koji je takođe rekao “ne” internetu.
Grad kafića
Prema posljednjim istraživanjima u gradu Banjaluka se nalazi čak 522 kafića, te 21 noćni klub, a mladi Banjalučani misle da što bolje treba iskoristiti noćni život.
Prva kafana
U Banjaluci je prva kafana otvorena davne 1617. godine. Poređenja radi, u Parizu prva kafana je otvorena 54 godine kasnije, dok je Beč za Banjalukom kasnio punih 66 godina.
The post Banjaluka: Da li kafići bez interneta imaju budućnost? appeared first on ATV.